Probuđena želja
“Hoćeš li ubrzo?”, prošaputala mu je na uvo, trudeći se da zvuči seksi. “Mislim da ‘dolazim’”, izgovorio je, pomalo neubedljivo. “Molim te požuri”, pomislila je, “umorna sam” Sve češće je bila umorna kada je seks sa njim bio u pitanju. Svaki put kada bi videla njegovu razočaranu facu nakon sto bi ga odbila sa saopštenjem da je umorna, ubeđivala je samu sebe: “Ali, stvarno jesam umorna”, trudila se da veruje. Njihov seksualni zivot svodio se na dva puta nedeljno. Sredom i petkom, a i to se dešavalo da izostane. Ta dva puta odrađivali su svoje rutinski, sa istim uzdasima, pozama i izrazima lica. A nekada su ‘to’ radili stalno. Ona je znala, ili je makar mislila, da njegova želja i dalje nije splasnula, sudeći makar po tome što je gotovo svakog dana pokušavao da promeni rutinu i dobije seks i ponedeljkom, primera radi. Naravno, ni on nije bio kao na početku, kada je želeo seks u svako doba dana i na svim mogucim i nemogucim mestima. Ali, ovo je zaista bilo zadovoljavajuće puno želje za vezu od 6 godina. Bilo joj je drago zbog toga iako je bila svesna da njen udeo u toj priči nije dovoljan. Pravdala je samu sebe time da je sada starija, da je umorna od posla, da je bole ledđa nakon celodnevnog sedenja za kompjuterom, da je, da je, ma, sve. Iako, kako je vreme prolazilo više joj nije polazilo za rukom ni da samu sebe laže. Tešila se time da se to dešava u svakoj vezi koja toliko dugo traje. Verovala je da će se tu nesto promeniti, da će se želja vratiti, ali, to se nije desilo već dve godine unazad. Za te dve godine toliko je izgovora smislila da se pitala da li je promašila profesiju i trebala da bude pisac. Nije imala hrabrosti da se pozabavi time kako je do ove promene došlo. Nije znala šta se promenilo. Da se usudila da se zapita verovatno bi otkrila svoju odbojnost prema njegovom zapuštenom stomaku I laganom ćelavljenju. Verovatno bi se setila svih fantazija i predloga koje mu je izložila, a koje je on konzervativno odbio. Verovatno bi se setila zašto je nekada doživljavala ekspolozivne, a sada samo odglumljene orgazme. Večeras nije bilo veče kada ce to otkriti. Nakon što je svoje seme prolio u njenu utrobu zašticenu kontracepcijskim pilulama, ona ga je poljubila i poželela mu laku noc. Nije čak imala potrebu ni da se obuče jer se nije ni skinula. Kome je još do skidanja. Okrenula se na drugu stranu i budna nastavila da razmišlja o još jednom neuspešnom vođenju ljubavi. Ni sama nije znala kada je zaspala, ali, ujutro se probudila oblivena znojem. “Ne opet”, pomislila je i samo je ona znala šta se krije u njenoj glavi. Ponovo GA je sanjala. Ne njega, svog momka. On je odavno prestao da bude ON, junak njenih snova I maštarija. Sanjala je NJEGA. Peđu. Mrzela je samu sebe zbog toga i nije smela da dozvoli samoj sebi da o tome razmišlja. Peđa je bio novostečeni prijatelj. Jedan od onih koje upoznate kada izađete s prijateljima bez ikakve namere da i sa kim drugim pričate. I bas tada, kada niste raspoloženi za razgovor sa neznancima, naiđe taj neko sa kim celo veče zaglavite u priči. Ovaj put taj neko je bio savršeno interesantan. Desilo se to jedne večeri kada je ona, Dunja, izasla sa svoje dve najbliže prijateljice, Marinom i Sanjom. Izašle su u taj prelepi novi pab u koji vec hiljadu godina žele da odu. Bio je običan utorak, ali one su bile tako željne velike krigle piva i partije tračeva. Sele su za šank cerekajući se. Dunja i dalje žali za tim što je to veče izašla u prastarim farmerkama i džemperu. Od tog dana više nikada nije obukla ni te farmerke ni taj dzemper. Od tog dana svakoga dana šetala se u neupadljivo seksi odeći. Čekale su nekoliko minuta pogledom trazeci šankera, ali molitva im je uskoro uslišena. Nije ni primetio da su ušle, bio je u kuhinji, a pab je bio prazan. Kada se pojavio, Dunja ga nije odmah videla, pričala je. Čula je savršeno dubok muški glas koji ih pita sta žele da piju. Okrenula se da sazna odakle potiče taj savršeni bas. Tada je ugledala Peđu, muskarca kakvog je do sada verovala da može videti samo u reklami. Peđa je izgledao onako kako je Dunja obožavala iako se nikada nije usudila da prizna. Dunja je bila savršeno obična devojka, uvek u farmerkama i majicama, sa jako malo šminke, devojka koja se nikada ne ističe. Bila je ekonomistkinja koja je radila u poreskoj upravi. Jednom prilikom kada je popunjavala svoj CV pomislila je da u svoje osobine napiše ‘dosadna’. Na njoj nije bilo ničega neobičnog, ničega što bi nekoga navelo da u kafiću prvo nju primeti. A ni u njenom životu. Opis njenog života bi glasio: završen ekonomski fakultet u roku, 26 godina, živi sa momkom, zajedno su 6 godina, ima dve drugarice… I sve one druge dosadne stvari koje se nikada ne bi našle u romanu. I njen momak je bio isti takav. Darko je bio muška verzija nje. Ali Peđa… Peđa je bio ono o čemu je Dunja maštala oduvek. Peđa je bio sasvim ćelav, sa bradom gušćom i dužom nego što bi se smatralo uobičajenim, velikim minđusama u usima i celim istetoviranim rukama. Možda je i druge delove tela imao istetovirane, a možda je imao i još koju minđušu, ali Dunja to nije znala jer se nikada nije usudila da pita, a sama nije imala priliku da vidi. Te večeri, kada ga je videla, nakon što je klimnula glavom u znak toga da će piti isto što i njene drugarice, nije mogla da se fokusira narednih 10 minuta niti da sluša šta Marina i Sanja pričaju. Nakon 20-ak minuta besomučnog napora da sluša priče svojih drugarica, Peđa je privukao stolicu i počeo razgovor sa njima. Sa njom, tačnije, posto Marina i Sanja nisu bile preterano zainteresovane, a i seo je tačno kraj nje. Kasnije su ga i njene drugarice zavolele, ali, Dunja je i danas dan bila zahvalna na tome što se to nije desilo prvo veče. Peđa je Dunju ispitivao mnogo toga. Nekim čudom, sve ga je interesovalo, i sve o njoj bilo mu je zanimljivo. O njemu je u toku te večeri saznala malo stvari jer se pab uskoro napunio, a i njene drugarice su poželele da idu. Ali, saznala je da je vlasnik tog izvesnog P Puba bio vlasnik on. Tada joj je čak i ime postalo logično. Nakon što nije hteo da im naplati popijeno piće i zamolio ih da dođu ponovo, tri drugarice su krenule kući. Ni Marina ni Sanja nisu pridavale previše važnosti Dunjinom razgovoru sa Peđom. Dunja je uvek volela da sluša i upoznaje nove ljude, tako da ovo nije bilo ništa novo za njih. Ipak, to veče bilo je prvo da Dunja nije mogla da spava, a da to nije bilo zbog Darkovog hrkanja.
Ali, evo, ovo jutro ga je ponovo sanjala. “Ne, zašto mi se ovo dešava?”, pitala se dok se tuširala. Opet je sanjala savršeni seks izmedju njih dvoje i opet se probudila u orgazmičnoj ekstazi. Iznervirano je skretala misli samoj sebi sa Peđe dok se vozila ka poslu misleći o nekim dosadnim dokumentima koje bi trebala da uradi danas. Znala je da je piće sa Marinom i Sanjom dogovoreno baš večeras u P Pubu i to ju je nakon ovog sna samo uznemiravalo. Piće utorkom u P Pubu postalo je njihova tradicija od one večeri i ona nije mogla da se seti da li je ona bila inicijator toga. Neobična je koincidencija da u tih 5 meseci koliko je tradicija trajala, Peđa nije propustio ni jedan utorak da radi. Dunja se samo jednom zapitala kako je moguće da nikada ne uzme slobodan dan utorkom, ali, kao i mnogo puta do tada u njenom životu, nije se usudila da dalje razmišlja o tome.
Kada je u 4 izašla sa posla, nije mogla ni o čemu drugom da razmišlja nego o večerašnjem izlasku. Već dugo vremena, to pićence utorkom postajalo je višesatno sedenje za šankom. Peđa je takođe uvek sedeo sa njima. Voleo je da priča sa njima i da sluša o njihovim poslovima. Bio je šarmantan i zabavan, uspevao je da ih oraspoloži čak i onim danima kada je dosadan utorak izgledao kao najstrašnija stvar na svetu.
Kao i uvek, piće je bilo dogovoreno u 8. Dunja je nesvesno poranila i stajala čitavih 10 minuta sama ispred paba. Nakon 10 minuta neko ju je uhvatio za rame i nasmejao se. “Ulazi unutra, smrznućeš se. Ne mogu da verujem da ni nakon 5 meseci ne smeš da uđeš sama, a uvek poraniš.” Peđa. Srce joj je poskočilo, ali, uspela je da se nasmeje i uđe u pab. “Baš sam se nadao da ćeš poraniti večeras. Moram nesto da te pitam.”, rekao je. “Pobogu, šta može biti?”, pomislila je. “Znaš, pab sve bolje radi, posla ima preko glave, imamo gomilu radnika, svirki, pića, svega, i polako počinjem da mislim da ne mogu sam da vodim finansije. Pa, razmišljao sam, već dugo pričaš o tome da si nesrećna na poslu, a meni treba ekonomista. Pa… Šta misliš? Kancelariju imamo iza, a oko plate bismo se dogovorili. Mislim, ako ti se dopada ideja…” Počeo je da zamuckuje. “O, moj Bože!”, poželela je da vrisne. Takav posao je bio ono što je oduvek želela. Ekonomija, a da nije dosadna. Wow! “Ideja je sjajna”, uspela je da izgovori, “ali, kada si mislio da počnem?” “Pa, ne znam, kada budeš mogla, pretpostavljam da imaš otkazni rok i slicno”, uzvratio je pomalo postiđeno, iako se tome nije znao razlog. “Razmisliću”, odgovorila je, “reći ću ti sledećeg utorka.” Nasmejao se i pozdravio njene drugarice koje su upravo ušle. Nakon što im je nasuo piće, otišao je da posluži druge, tek pristigle goste. Ona je tu priliku iskoristila da drugaricama ispriča šta se upravo desilo. One su bile oduševljene. Smatrale su da je to promena kakva joj je trebala. Sad je još samo trebala objasniti to Darku, majci i sefu. Kafana umesto poreske uprave. Bice šokirani. Ali, ona je u sebi odlučila iste sekunde čim je čula ponudu. Ispila je pivo presrećna zbog novog poglavlja u životu i radosna krenula kući. Ipak, kod kuće ju je čekala svađa. Darko nije bio ni blizu srećan poput nje. Postavljao joj je pitanja o plati, o zdravstvenom osiguranju, o svemu što njoj nije bilo ni na kraj pameti. Spominjao je kredit, venčanje, decu, a ona se gubila. Nije želela ništa od toga. Bar ne uskoro. Oboje su besni legli na spavanje, a ujutro se njena odluka nije promenila. Darko se polako mirio s tim. Odlučila je još isto veče da ode do Peđe i da ga obavesti o svojoj odluci. Srećom, našla ga je kako sedi sam za šankom, tog poslepodneva, nakon što je završila s poslom. Bio je oduševljen njenom odlukom i pristao na sve njene uslove o plati i sličnim pitanjima. Nakon produženog espresa, otišla je kuci srećnija za dve nijanse. Ispričala je sve Darku i njemu je konačno laknulo što su stvari koje su njemu bile važne i na ovom poslu bile sasvim uredu.
Narednih 15 dana koliko je Dunjin otkazni rok trajao, prošlo je kao u bunilu. Vreme je letelo, a ona je sa velikim uzbuđenjem kupovala sebi odeću za novi posao. Nije bila svesna toga da je svaki komad odeće koji je kupila bio seksipilniji nego ijedan koji je nosila na posao u poresku upravu.
Konačno je došao i taj dan kada je trebala da ode na posao u pab. Ponovo je sanjala Peđu, ali to je pripisala uzbuđenju zbog novog posla. Spremala se mnogo duže nego obično, što joj je bilo prilično olakšano, s tim da je radno vreme u pabu pocinjalo u 10 i bilo puna 3 sata kraće nego u upravi, a za istu platu. Prefektno se našminkala i sredila kosu i bila zahvalna na tome što Darko radi od 8 pa ne može da je vidi tako preterano sređenu. Prošetala se do paba s tim da je bio blizu njenog stana i lagano se ušetala. Za šankom je stajao Peđa, privlačan kao i uvek, sa šoljicom kratkog espresa u jednoj i cigaretom u drugoj ruci. Kada se okrenuo da vidi ko ulazi, Dunja je primetila da nije uspeo da je ne odmeri od glave do pete. Nasmešio se i prišao da je zagrli. Opet je zadrhtala i opet je pomislila da je to zbog novog posla.
Dan je protekao savršeno. Peđa joj je objašnjavao gde se šta nalazi i šta treba učiniti, a ona ga je slušala kao da govori o najzanimljivijim stvarima na svetu. Ponedeljkom je pab bio zatvoren. Peđa je znao da ljudi koji dolaze u njegov pab nisu poslovni ljudi koji ponedeljkom započinju novu radnu sedmicu, tako da nije ni želeo da ga ponedeljkom otvara. Danas je bio otvoren jer je Dunja trebala da radi bez obzira na to, s tim da ona ne radi vikendom, a i Peđa je raspoređivao robu i čistio lokal. Nakon nekoliko sati u toku kojih su se sretali samo u prolazu, došlo je vreme da se pođe kuci. Dunja je bila prezadovoljna. Posao je bio zanimljiv i lagan, a verovala je da će još lepše biti kada pab bude prepun ljudi i atmosfera bude veselija. Iz njene kancelarije veliki prozor je gledao na pab tako da je mogla da posmatra situaciju. Kraičkom oka pogledala je svaki put kada bi se Peđa našao baš u tom delu paba. Pozdravili su se i ona je radosna otišla kuci. Znala je da će od sada svaki dan biti takav. Kući je sa Darkom pričala o poslu i koliko god se on trudio da bude srećan zbog nje, znala je da nije zadovoljan. Nije tome pridavala previše važnosti pa je nakon odgledanih Kućanica, otišla u krevet sa osmehom.
Tačno mesec dana kasnije, peti ponedeljak zaredom, 5 sati posle podne je otkucalo. Ostala je duže danas jer je imala puno posla, ali, tek sada je bila svesna da neće uskoro završiti. Nekoliko situacija koje su se desile u toku proteklog vikenda nisu mogle da čekaju. Pred njom je bilo još nekoliko sati posla pa je Darku poslala poruku da ne zna kada će doći. On je uzvratio uobičajenim “Okej” jer je ponedeljak bio dan kada on sa svojim drugovima ispija pivo u sportskom kafiću kod njihove zgrade.
Uskoro je neko zakucao na vrata. “Ajde ‘vamo, odmori se
malo, radiš ceo dan.”, rekao je Peđa, smešeći se. Pristala je jer joj je trebao
predah. Na šanku je videla dve krigle piva i kovertu. “Da proslavimo tvoj prvi
mesec na poslu”, veselo je rekao Peđa. Nasmejala se. Da, danas je bilo tačno
mesec dana otkad je pocela da radi u P Pubu. Sela je i pogledala u svoju prvu
platu stečenu na ovom mestu. Bila je užasno žedna pa je prvu kriglu velikog točenog
piva iskapila za 10 minuta. Peđa je sipao još. Pili su i šalili se, a ona se
nijednom nije setila da pogleda koliko je sati. Velike količine piva popijene
su tog neradnog ponedeljka. Kada se, napola teturajući, vratila za šank, pre
nego što je uspela da sedne, Peđa ju je pritisnuo leđima na sank i poljubio.Ljubili su se toliko strastveno da se Dunja, da
je pokušala da se seti, nije tako ljubila godinama. Počeo je da je da joj ljubi
vrat i lagano da joj otkopčava košulju. Obuhvatio joj je grudi rukama i ljubio
je gde god je bilo gole kože. Košulju je stavio na stolicu pored, a potom joj
otkopčao grudnjak. Ostala je delimično naga, ali, nije želela da prestane.
Toliko je uživala da ju je telo bolelo. Uzeo je njene bradavice u usta i lizao ih sa primetnom požudom.
Dunja je stajala naslonjena na šank prepuštena njemu, njegovim rukama i usnama.
Otkopčao joj je suknju i pustio je da padne (Dalje)